STIGLO I TREĆE ZLATO
DEČKI SAD IMATE SVE: Barakude razbile Italiju za povijesni naslov olimpijskih pobjednika!
To je najveći uspjeh hrvatskih vaterpolista koji su prije 16 godina, na OI u Atlanti, također igrali u finalu u kojem su sa 5:7 poraženi od Španjolske.
U današnjem finalu odabranici Ratka Rudića u svemu su nadmašili aktualne svjetske prvake Talijane koji ih nisu mogli spriječiti da zabilježe i osmu uzastopnu pobjedu na olimpijskom turniru i zasluženo osvoje prvu vaterpolsku zlatnu medalju.
Bila je to ujedno treća zlatna medalja, te šesta ukupno za Hrvatsku u Londonu čime su ovo postale najuspješnije Igre u povjesti naše samostalne države.
Svi naši igrači zaslužuju pohvale za odličnu igru u kojoj su golove postigli Maro Joković (3), Miho Bošković (2), Sandro Sukno, Samir Barač i Ivan Buljubašić po jedan gol, a sjajni vratar Josip Pavić sakupio 7 obrana, ali Igre u Londonu posebno će pamtiti Igor Hinić kojemu su ovo bile pete Igre na kojima je nastupio i jedini je član naše momčadi koji ima i srebrnu medalju sa OI u Atlanti.
Na licima je bio ponos. I neki unutarnji prkos. Oči obično kažu više nego što riječi mogu ponuditi. Oči su bile žive. Gorjele su. Iako je bilo jutro. Misli su vjerojatno bile tamo negdje, tamo gdje mi obični smrtnici ne možemo doprijeti. Tamo gdje je mjesto rezervirano samo za one posebne.
Samir Barač ima 39 godina, danas će igrati posljednju utakmicu za Hrvatsku. Miho Bošković neće, njemu je 29. Ali nikada nije igrao ovakvu. Iako je, jedini od svih ovdje, dobio 2007. nagradu za najboljeg igrača svijeta.
- Ovo je doista najveći izazov, sad, hoće li biti najveća utakmica u mojoj karijeri? Ha, nadam se da će biti - počet će Barač.
- Sigurno, nema tu priče. Imamo povlasticu da igramo u finalu. U odličnoj smo formi. U finalu su dvije najbolje momčadi. Može pričati tko god što hoće, ali Talijani su se dizali kroz turnir. I znamo što nas čeka, znamo da moramo biti spremni na sve. Mi ćemo biti pravi. I želimo pokazati da smo najbolji ovdje.
Koliko utakmica iz skupine, kad smo Talijane svladali 11:6, može biti putokaz za finale?
- Vrlo je teško pobijediti dva puta istu momčad na jednom turniru. Mi ćemo pokušati maksimalno ih napasti na njihove slabe strane i pokušat ćemo ispraviti pogreške koje smo radili i u toj utakmici. Uz našu obranu, jasno. Italija se jako digla kroz turnir - smatra i kapetan.
Koliko vas vaterpoliste muči taj pritisak favorita, uvijek ste šansa za medalju, od vas se to praktički očekuje?
- Meni se čini da se nama pritisak smanjivao kako smo sve više osvajali. Možda je na Igrama drukčije jer nitko od nas nema olimpijsku medalju osim Igora Hinića iz Atlante. Pripremali smo se psihološki za četvrtfinale, pa zadržali taj, ajmo reć’, strah i za polufinale, pa tako i do kraja. Mi želimo prekinuti onu priču da uvijek gubimo ključne utakmice, posljednje utakmice, da Hrvati ne pobjeđuju u nedjelju, ne samo u vaterpolu, nego i u drugim sportovima. U ovom ciklusu smo sve pokazali, sve to nije bilo točno. Osim Eindhovena, to nam je jedina medalja koja nam je izmakla - dodaje Bošković.
Koliko je lako igrati za zlato kad znaš da je srebro sigurno tvoje, najmanje srebro...
- Puno je lakše. Ovo je najljepša utakmica. Najteže je igrati četvrtfinale, pa za treće mjesto, pa polufinale. Za prvo je najslađe. Mi znamo koja je razlika između zlata i srebra, to je razlika između neba i zemlje. I nema euforije, svi smo fokusirani, nitko nije opušten.- govori Bošković, a Barač dodaje...
- Znate, uvijek se pamte samo pobjednici.
Izvor: http://sportske.jutarnji.hr/-ovo-je-najveci-izazov-i-najljepsa-utakmica---ali-uvijek-ce-se-pamtiti-samo-pobjednici-----/1047128/
Nema komentara:
Objavi komentar